Fransisko je šest dana pričao gospodaru Liju o jevanđelju gospodnjem, a sedmog dana počinu od dela svojih. Obojica, pomalo iscrpljeni od tolike besede, sedeli su na obali jezera i posmatrali oblake. Ždral je preleteo iznad njihovih glava.
„Deset
hiljada minuta pričao si mi o Gospodu svojem i mislim da sam sve razumeo“, reče
gospodar Li.
„Dužnost
mi je da pronosim reč Gospodnju i ako sam u tome iole uspeo, zahvalan sam
nebesima“, odgovori Fransisko.
„Dakle...“,
započe gospodar Li. „Kako ja to shvatam, prvi greh nasledili smo od Adama,
prvog čoveka.“
„Tako
je.“
„Jer
je on zgrešio u Raju.“
„Da.“
„A
iskupljenje nam je doneo sin Božiji, Isus Hristos na krstu?“
„Jeste.“
„Znači,
ništa nismo uradili ni da bi zgrešili, ni da bi se iskupili. Ukratko, sve se
rešilo samo od sebe.“
Fransisko
je bledo posmatrao lice svog sagovornika koje mu se radosno kezilo.
„To
sam ja tebi pokušavao da objasnim, ali tvoja priča je bolja“, zaključio je gospodar
Li i bacio kamenčić u jezero.
Rekla bih, to je tol
ReplyDelete